BEOGRAD/SREMSKA RAČA – Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je rekao da je Hrvatska akcijom “Oluja” pobila i istjerala Srbe, ali da Srbi neće nestati i da je osveta Srba što danas postoje.
Dodik je obraćajući se u Sremskoj Rači na obilježavanju 25 godina od hrvatske akcije “Oluja” podsjetio na stihove Branka Ćopića u pjesmi “Na Petrovačkoj cesti”, napominjući da je tako Ćopić pisao o zločinu fašista na Petrovačkoj cesti.
Ta pjesma je do 1995. godine bila pjesma o fašističkim zločinama iz Drugog svjetskog rata, a od 1995. godine to je, kaže Dodik, i pjesma o zločinu Hrvatske na nad istim narodom, srpskim, na isti način, avionima, na istom mjestu i sa istom željom.
On je podsjetio da su te 1995. godine na Petrovačkoj cesti su ubijeni i šestogodišnji Jovica Drča, devetogodišnja Nevenka Rajić, Žarko Rajić od devet godina i Darko Vuković, koji je imao 13 godina.
“Oni su stradali isto kao i mala Marija i o njima kao i o maloj Mariji piše Branko Ćopić. I Marija i Jovica i Nevenka i Žarko i Darko su nas zavjetovali! Zavjetovali su nas da ne smijemo dozvoliti da se takvo zlo opet ponovi bilo kom srpskom djetetu, zavjetovali su nas da Srbi nikada više ne smiju biti izbjeglice”, rekao je Dodik.
On je naglasio da osveta Srba nije i neće biti smrt, nego je veća od toga.
“Naša osveta je veća od toga, naša osveta je život, naša osveta je sloboda naša osveta je mir, a to je snaga veća od svakog zla. Naša osveta je i to što i danas postojimo i to što naš narod danas ima svoju slobodu u svojoj Republici Srpskoj i svojoj Republici Srbiji”, istakao je on.
Dodik je rekao da je osveta Srba to što su danas zajedno iznad ove rijeke Save, koja je vječni svjedok stradanja srpskog naroda jer Sava protiče i kroz Jasenovac i kroz Gradišku i kroz Šabac i teče sve do Beograda.
“Na svom putu ona postaje isto grobnica koliko i rijeka, počinje da plače isto koliko i šumi, njom teče krv isto koliko i voda, jer je ona bila svjedok mnogih naših stradanja kroz vijekove”, rekao je Dodik.
Svaka kap vode u Savi, svaka ptica koja ju je nadlijetala, svaka riba koja u njoj živi i svaki cvijet koji raste na njenoj obali su, kaže Dodik. svjedoci našeg stradanja.
“Naša osveta je što danas postoje Srbi koji su se okupili da odaju poštu našim žrtvama, jer da su se ostvarili planovi, čiji je jedan dio bila zločinačka akcija `Oluja` Srbi ne bi postojali”, istakao je on.
Dodik je rekao da je danas, 25 godina od najvećeg etničkog čišćenja u modernoj Evropi, kada je sa svojih ognjišta protjerano 250.000 Srba, vrijeme da se kaže da je za svakog Srbina “Oluja” dio genocidnog plana o nestanku Srba, istog onog koji je provodila Nezavisna Država Hrvatska.
“Oluja” dio kontinuiteta koji je počeo 1895, 1902. i 1905. godine
Dodik je rekao da je “Oluja” dio kontinuiteta koji je počeo 1895, 1902. i 1905. godine kada su u Zagrebu organizovani pogromi Srba, kao i pokatoličavanja srpskog naroda od 1908. godine, a taj proces je nastavljen i u Prvom i Drugom svjetkosm ratu, da bi dobio ime Nezavisna Država Hrvatska i lice kroz svakog fašistu i ustašu.
“Taj proces i taj plan dobio je svoj rezultat kroz genocid u Jasenovcu, Jadovnu, Jastrebarskom, Pagu i drugim našim stratištima. Taj proces nastavljen je u zadarskoj kristalnoj noći 1991. godine, a svoj konačni cilj, nestanak Srba sa tog prostora, dobio je zločinačkom akcijom ‘Oluja'”, istkao je Dodik večeras u Sremskoj Rači u obraćanju na obilježavanju 25 godina od srpskog stradanja u hrvatskoj akciji “Oluja”.
Srpski član Predsjedništva BiH podsjetio je da je prostor Dalmacije i Like, koji su Srbi naselili još u devetom vijeku, očišćen od Srba, isto kao i prostor Korduna, Banije i Slavonije koji je srpski narod u većem broju naselio u 16. vijeku.
“Možda je najbolji primjer za to da je ‘Oluja’ nastavak planova iz prošlosti naš sunarodnik LJuban Jednak iz Gline. Ovaj ponosni Srbin je jedini iz svog sela 1941. godine preživio monstruozni ustaški zločin u glinskoj crkvi. Preživio je hrabri Ljuban ovaj zločin tako što se ranjen prebacio među svoje mrtve sunarodnike koji su bili pripremljeni za bacanje u jamu. Ljuban je to preživio i vratio se u svoju kuću u Glini.
Preživio je Ljuban Jednak i teška svjedočenja protiv ustaškog zločinca Artukovića nakon kojeg se vratio u svoju kuću u Glinu. Preživio je LJuban i 26. jun 1991. kada su ustaše najviše pucale na njegovu kuću, jer su znale da je on jedini živi svjedok monstruoznog zločina onih čiji oni plan nastavljaju. I nakon toga se LJuban Jednak vratio u svoju kuću u Glinu”, podsjetio je Dodik.
On je naglasio da je Ljuban Jednak sigurno bio ponosan i kada ga je patrijarh Pavle odlikovao i poljubio mu ruku, a samo četiri dana nakon toga došla je “Oluja” nakon koje se Ljuban nije vratio kući u Glinu, već je umro u Beogradu, kako kažu, od tuge.
Neki slave datume kada je stradao srpski narod.
Dodik je rekao da mu nikada neće biti jasno zašto se neki okupljaju da slave datume kada je stradao srpski narod.
“Uvijek kada se ovako okupljamo zajedno, ne kao dvije srpske države ili predsjednik Vučić i ja kao dva predstavnika naroda, već da zajedno kao narod obilježivo ovakve i slične datume iz naše istorije, a kada u isto vrijeme vidimo druge, naše komšije da slave, uvijek pomislim da se mi okupljamo ili da obilježimo početak naših borbi za slobodu, a ti datumi nisu u vezi sa bilo čijim stradanjem, ili se okupljamo da se sjetimo naših stradanja”, rekao je on.
Dodik je naglasio da su svi datumi koje Srbi obilježavaju, i Prvi srpski ustanak, i Dan primirja u Prvom svjetskom ratu i Dan sjećanja na žrtve Jasenovca i 9. januar 1992. godine kada je prgolašena Republika Srpska, Dan sjećanja na žrtve NATO agresije, datumi koji se tiču srpskog naroda, njegove slobode i stradanja.
“Pitam se kako neko može kao sebi važan datum da obilježava dan kada je protjerano 250 hiljada ljudi, kada je spaljeno 20 hiljada kuća i kada je ubijeno više od 2.000 ljudi od kojih 1.500 civila. Kako neko to može slaviti”, upitao je Dodik.
Prema njegovim riječima, ako su u Hrvatskoj pomislili da će im ulazak u EU skriti tragove nečovještva, prevarili su se, jer dovoljno bi bilo da bilo ko iz Evrope ili svijeta obavi dva popisa tog vremena i da uporedi brojke i upita se kako je samo deset godina poslije nekoliko stotina hiljada Srba manje na prostoru današnje Hrvatske.
On je upitao kako neko to može zvati dan “domovinske zahvalnosti”, kome se ta zahvalnost upućuje, da li onima koji su nosili simbole na kojima je pisalo “za dom spremni”, za šta im je ta domovinska zahvalnost, zar za to što su zapalili 20.000 kuća, ubili 1.500 žena, djece i starih i za to što su protjerali 250.000 Srba sa njihovih ognjišta?
“Ako im je za to domovina zahvalna to dovoljno govori i o tom danu i toj zahvalnosti i o toj zemlji”, rekao je Dodik, ističući da su sa “Olujom” pobili i istjerali Srbe, ali da srpski narod nije nestao niti će nestati, niti ima te oluje i uragana i drugih koji može izbrisati sa lica zemlje narod u čije temelje je uzidan kosovski zavjet, a u biće Svetosavlje i koji toliko ljubi slobodu da je za nju stradao vijekovima.
/Srna/
