Marko Đogo, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, putem portala “Katera” obratio se sugrađanima i naveo da će se kandidovati za načelnika opštine Pale.
„Poštovani sugrađani,
želim da vas informišem da sam odlučio da se kandidujem za načelnika opštine Pale.
Dozvolite da svoju odluku obrazložim time što ću Vam izložiti kako vidim postojeće društvene odnose i čemu nas oni vode.
Prema mom mišljenju, od završetka rata na ovamo uspostavljen je jedan nezdrav sistem društvenih odnosa u kome mala grupa uticajnih pojedinaca upotrebljava institucije kako bi od većine stanovništva izuzela resurse koje značajnim dijelom zadržava u svom vlasništvu bez da su to zaslužili stvaranjem nove vrijednosti kroz upravljanje tim resursima.
Onda koriste te resurse, za koje su osiromašili građane, za kupovinu naklonosti istih tih građana, time legitimišući svoja djela. Takve društvene odnose sam ilustrovao na sljedeći način:
Naravno, ovakvi društveni odnosi i institucije nisu nepoznanica i u drugim društvima. Poznati ekonomisti Daron Asemoglu i Džejms Robinson su ovakve institucije nazvali „ekstraktivnim“ (ekstrakcija – izvlačenje tj. radi se o institucijama koje se koriste za izvlačenje resursa od većine stanovništva u korist male grupe ljudi bliskih vlasti) i procijenili da 3/4 svjetskog stanovništva živi u ovakvim društvima. Ono što razlikuje onu 1/4 svjetske populacije koja živi u društvima visokog životnog standarda je taj jedan faktor da tamo političari ne mogu „kupovati“ građane zbog čega moraju da smanje svoje apetite za uzimanjem resursa od njih.
Nažalost, mi spadamo u onih 3/4 svjetske populacije gdje, vrlo često, vlast nije u funkciji građana već su građani u funkciji vlasti.
Takav sistem je proizvođač siromaštva za veliku većinu populacije, jer nije u stanju da produkuje radna mjesta, pristojne zarada i uopšte zadovoljavajući životni standard budući da mu to, na kraju, i nije osnovna svrha postojanja (treba primijetiti da u povoljnom međunarodnom okruženju povremeno dođe i do nekog poboljšanja ekonomskih performansi – rasta zaposlenosti, plata itd, ali da je održavanje razlike u nivou razvoja između bogatih zemalja i nas dokaz da sam sistem nije zaslužan za to poboljšanje).
Jedini način da iz ovoga začaranog kruga siromaštva (prodajemo glasove jer smo siromašni – siromašni smo jer prodajemo glasove) izađemo je da prestanemo vjerovati kako nam političke partije nešto daju.
Dakle, kada kupuje vaš glas političke partije vam ništa ne daju. One vam samo vraćaju mali dio onoga što su od vas uzele!
Kada vas političke partije zapošljavaju one vam ne daju posao. Političke partije nisu u stanju da stvore niti jedno jedino radno mjesto. One samo zloupotrebljavaju svoju poziciju da bi vas porobile. I koga bi one mogle zaposliti ako ne vas – građane ove zemlje? Koga?
Marsovce? Delfine?
Ukratko, velika većina čak i onih koje su zaposlite političke partije bi bili zaposleni i bez tih partija i još bi bili bolje plaćeni, jer bi čitav sistem bio prosperitetniji.
Zbog toga uvijek imajte na umu da političkim partijama ništa ne dugujete i da ste slobodni da podržavate bilo koju od njih u skladu sa vašim ubjeđenjima!
Na kraju najvažnije pitanje. Da li je moguć drugačiji sistem društvenih odnosa?
Naravno da jeste. Ako vam je u to teško povjerovati dovoljno je da provirite u dvorišta naših susjeda Austrije, Njemačke, itd. i uvjerite se sami!
U tamošnjim sistemima važan je svaki građanin, a „istaknuti ljudi“ nisu oni koji uzimaju i zadržavaju, već oni koji stvaraju i društvu daju. Tamo vlast nije način bogaćenja, već vid službe društvu kojim se bave već ostvareni pojedinci. Kod njih je akcenat javne pažnje i djelovanja na proizvodnji, izvozu, na otvaranju radnih mjesta i životnom standardu, a kod nas na potrošnji i uvozu.
Ne moramo i sigurno nećemo odmah biti Njemačka, ali ako prestanemo birati najgore među nama za odgovorne funkcije (čast izuzecima jer se i do sada dešavalo da poneki obrazovan i čestit čovjek bude izabran), s vremenom će stvari početi da se popravljaju i približićemo se životnom standardu razvijenih zemalja.
Dakle, dragi moji sugrađani, razlog zašto sam odlučio da se kandidujem je što odbijam da vjerujem da je sve izgubljeno i da se ništa ne može promijeniti u ovom našem društvu, jer je šačica „važnih ljudi“ odlučivala i dalje odlučuje ko će upravljati našim životima.
Djeluje kao parola i pomalo naivno, ali je istina. Prava moć je u našim rukama. Samo se ne trebamo bojati da je upotrijebimo!
Poštovani sugrađani, na kraju i riječ-dvije konkretno o mojoj kandidaturi.
Poznajem nemali broj podjednako obrazovanih, ali i iskusnijih i mudrijih naših sugrađana koji bi bili bolji kandidati od mene za tu poziciju, a meni lično pozicija načelnika opštine Pale nikada nije bila interesantna kao cilj u karijeri. Nažalost, ne vidim spremnost niti jednog od njih da se kandiduje zbog čega osjećam obavezu prema svojoj i vašoj djeci da pokušam nešto promijeniti u sredini u kojoj sa porodicom živim.
Trenutno radim na svom programu. Rad na tom dokumentu će potrajati, ali već sada mogu da vas informišem da mi je namjera da najveći dio svoje energije usmjerim na pitanje ekonomije – kako otvoriti veći broj kvalitetnih radnih mjesta na našim Palama. Ako izgradimo snažnu ekonomiju lakše ćemo riješiti sva druga pitanja.
Iako bi to trebalo da se podrazumijeva želim da naglasim i da ću se truditi da u svojim javnim nastupima tokom kampanje poštujem druge kandidate i da ne unosim nemire i podjele među građane.
Srdačno vaš,
Prof. dr Marko Đogo ”
/KATERA/
