U XV vijeku Kolumbovim otkrićem novog kontinenta oživljena je legenda zbog njegovih navoda da je naišao na ostrvo nastanjeno samo ženama i time mislio da je našao izvorište grčkim legendama, no detaljnija istraživanja područja rijeke Amazone, i okolnih teritorija nije dala nikakvog ploda. Lažna uzbuna ili..?
Kako nikakvog dokaza (osim priča) u prilog teoriji o postojanju Amazonki nije bilo, pitanje je i dalje ostalo otvoreno: jesu li one zaistai postojale? Posljednjih godina arheolozi i istraživači imali su dosta uspjeha u rješavanju te drevne misterije. Na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza otkriveno je nekoliko bogatih arheoloških nalazišta koja se pripisuju Skitima, nomadskom i ratničkom narodu koji je imao vrlo razvijenu izradu borilačkog oružja i zlatnog nakita. Posebno je dragocjeno otkriće ostataka naselja i grobnica, koji se pripisuju ženama-ratnicama. Lokalitet se nalazi u blizini Pokrovke (Rusija) gdje je oko 600. godine prije nove ere živjelo jedno pleme “Amazonki”. Na lokalitetu je nađen veliki broj ostataka oružja koje su u čestim ratničkim pohodima koristile pripadnice ovog opasnog plemena. Pronađeno je 40 grobova žena, od kojih nekoliko je sadržavalo stvari netipične za ženu tog doba – oklopi i razno oružje poput strelica, noževa i mačeva koji su ukazivali na čestu upotrebu, što isključuje mogućnost da su to bili simbolični predmeti korišteni u ritualne svrhe. Jedino odstupanje ovog oružja pronađenog u grobovima žena je da je drška noževa i mačeva bila nešto manja od onih pronađenih u grobovima muškaraca, vjerojatno zbog činjenice da su žene imale manje šake te im se tako olakšalo rukovanje. Moglo bi se zaključit da se to oružje koristilo za lov divljih životinja, no grobovi Amazonki su sadržavali kožu i kosti ovaca, konja i deva, ali nigdje nije bilo kosti divljih životinja. Što daje naslutiti da Amazonke nisu bili lovci, nego uzgajivači. Još jedno otkriće bile su tetovaže na ostacima raspadnute kože i kod muškaraca i kod žena. Prema mnogim izvorima ratnici su izrađivali posebne tetovaže nakon svakog ubijenog neprijatelja. Pronađene tetovaže variraju od životinjskih totema do lobanje prekrižene kostima.
Legenda kaže da su se svega dvaput godišnje udostojile sastati s muškarcima kako bi se pobrinule za potomstvo. Priče kažu kako je jedenog lijepog dana Aleksandra Velikog posjetila markantna žena u pratnji još 300 djevojaka, te mu saopštila kako želi od njega dijete iako joj se pričinio nizak i mršav. Nosila je štit u obliku polumjeseca i otkrivenu pljosnatu lijevu dojku. Bila je to Talestri, vladarica Amazonki. Što se te noći događalo ostalo je skriveno velom prošlosti, tek je kasnije rimski istoričar opisao kako je četrnaest dana trajalo druženje lijepih djevojaka i najboljih Aleksandrovih ljudi. Ako bi se nakon takvih druženja dogodio dječak jednostavno bi ga poslale ocu ili ga ubile. S velikim su oduševljenjem dočekivale kćeri.
Danas su Amazonke sinonim za hrabre, neustrašive djevojke koje na sebi svojstven način traže svoje mjesto pod suncem.
