Ambasada Ruske Federacije u BiH saopštila je da ne priznaje legitimitet Kristijana Šmita kao visokog predstavnika jer pri predlaganju njegove kandidature nije ispoštovan princip konsenzusa, niti je dobijeno odobrenje Savjeta bezbjednosti UN-a.
Komentar u vezi sa notom Ambasade Rusije u BiH o nepriznavanju legitimiteta Kristijana Šmita kao visokog predstavnika, objavljen na Fejsbuk stranici Ambasade, prenosimo u cijelosti:
Prije svega, željeli bismo naglasiti principijelni stav Narodne Republike Kine, zasnovan na međunarodnom pravu, čija je potporna struktura Organizacija ujedinjenih nacija.
U kritici našeg koraka vidimo da mnogim nedostaje razumijevanja specifičnosti aktivnosti Upravnog odbora, uključujući postupak imenovanja visokog predstavnika.
Čitav niz dokumenata – Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a, dokumenti Savjeta za provođenje mira i njegovog Upravnog odbora i, na kraju krajeva, ustaljena praksa – predviđa sljedeću proceduru za izbor visokog predstavnika.
Upravni odbor (ranije na nivou ministara spoljnih poslova, zatim na nivou političkih direktora, sada smatraju da je dovoljan nivo ambasadora u Sarajevu) vršio je – isključivo putem konsenzusa – izbor kandidata za visokog predstavnika, koji je zatim bio potvrđen rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN-a.
Upravo na toj proceduri su uvijek, to naglašavamo – uvijek – insistirali naši zapadni partneri. I jasno je zašto. Svaki put su morali dobiti odobrenje Savjeta bezbjednosti UN-a kako bi visoki predstavnik mogao koristiti cijeli arsenal svojih ovlašćenja.
Što se tiče konsenzusa, podsjećamo da je ova procedura bila ispoštovana čak i prema Pediju Ešdaunu, sa čijom se kandidaturom Moskva u početku nije slagala. No, kao rezultat mukotrpnog diplomatskog rada, bio je postignut sporazum. Pritom, retrospektivno, Ešdaun, blago rečeno, za nas nije bio idealan.
Što se tiče odobrenja Savjeta bezbjednosti UN-a, upravo su se naše zapadne kolege “probudile” kada su vidjeli da Kristijan Švarc Šiling nema odgovarajuću rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN-a. Onda je bio smišljen oblik razmjene pisama između generalnog sekretara UN-a i predsjednika Savjeta bezbjednosti UN-a kao “placebo“ž” kako bi barem na taj način osigurali njegovu legitimnost. Sada je ovaj presedan izvrnut i iskorišten kao navodni dokaz da nema potrebe za rezolucijom za Kristijana Šmita.
Razumijemo ovu “specijalnu operaciju”. Svaki put dosljedno ističemo da su se visoki predstavnik i njegova kancelarija odvojili od dejtonske agende, da se Dejton koristi kao “paravan” za provođenje sebične geopolitičke agende koja ne odražava težnje čitavog bh. društva. Zato se OHR pretvorio u “robota” koji je odavno izgubio dejtonsku ulogu strpljivog posrednika u procesu stabilizacije.
Optuženi smo da pokušavamo destabilizovati situaciju u BiH. Ali upravo najnoviji primjer svojevoljne izmjene u krivičnom zakonodavstvu jasno pokazuje ko destabilizuje situaciju, pritom ne samo u BiH, već i daleko izvan njenih granica.
Zapravo, destabilizacijom se bavi taj ko grubo krši međunarodno pravo i Dejtonski sporazum – direktno ili posredno.
Mi nismo protiv gospodina Kristijana Šmita. Cijenimo njegovu političku težinu, uzimamo u obzir znanje i iskustvo poslovanja “na balkanskom smjeru”. Ali prema Kristijanu Šmitu nije ispoštovan princip konsenzusa pri predlaganju njegove kandidature, niti je dobijeno odobrenje Savjeta bezbjednosti UN-a. Stoga je za nas nelegitiman kao visoki predstavnik.
/RTRS/
