Svjedoci smo završetka još jednog izbornog procesa i još jedne besmislene farse zvane Lokalni izbori. Beskonačno dugo ,,tranziciono vrijeme” izvitoperilo je i obesmislilo sam pojam i smisao demokratije i demokratskog izbornog procesa, kako u svim lokalnim zajednicama Republike Srpske, tako i Istočnog Sarajeva. Umjesto odabira najsposobnijih, najpametnijih i najobrazovanijim među nama, prinuđeni smo gledati kako na kraju izbornog procesa, podjednako i u pozicionim i u opozicionim strankama, odabrani budu podobni, pretežno nesposobni, neostvareni, bezidejni, kako stariji, tako po nesreći isti takvi i mlađi ljudi.
Odbornik ili poslanik trebalo bi da bude po definiciji čovjek koga narod šalje u skupštinu da bi radio za narod, bio sluga naroda, a sve to sa osjećajem velike časti koja mu je samim odabirom ukazana. To njegovo zanimanje trebalo bi biti jedno od najčasnijih i najčestitijih, jer obavljanjem svoje dužnosti direktno utiče na život svakog čovjeka koji ga je birao.
Međutim, svjedoci smo toga da je u ovom tragičnom i mračnom momentu opšte krize morala, odbornik i poslanik u mnogim slučajevima postao nešto drugo- marioneta koju postavlja grupa oligarha, tajkuna i raznih interesnih grupa, kako bi po njihovom nalogu radili ono za šta su tu i postavljeni- podizali ruke i glasali za njihove interese, bez obzira da li se to kosi sa interesima naroda ili donosi štetu građanima.
To je naš ,,izborni proces” i on počinje tako što neko od oligarskih grupa izabere svoga kandidata iz neke stranke, bilo pozicije ili opozicije, da mu novac kojim će jednostavno da kupi onoliko glasova koliko mu je dovoljno da osvoji odbornički mandat, pa da potom taj novoizabrani odbornik krene četiri godine ispunjavati svoje obaveze prema oligarhu i dobijati za to svoj udio koristi . Cijena glasa se zna, formirana je na tržištu i iznosi od 100 do 250 KM.
Zvučalo strogo i preuveličano ili ne, svjedoci smo da je ovo realnost koja se dešava oko nas i da te javne tajne svi znamo.
No, ko je kriv za to?!Političari, tajkuni, kriminalci ili… narod?!
Sklonost ka ,,prodaji glasa za novac” drastično je izražena, kako kod mlađe, tako i kod starije populacije u Istočnom Sarajevu do te mjere da se može smatrati sociološkim fenomenom. Šta se to desilo da područje prepoznatljivo po izrazito tradicionalnim, konzervativnim pogledima na život, koji u prvi plan stavlja ,,poštenje i čojstvo”, postane područje gdje se masovno ,,prodaje glas” za 100 KM?!
Je li nam to neko nametnuo, je li nam došlo sa zapada, istoka, juga ili je jednostavno oduvijek bilo u nama, a u ova crna vremena isplivalo i učinilo da nam se generacije predaka prevrću u grobovima kad čuju da dostojanstvo koje su oni plaćali životima, mi prodajemo za 100 KM.
Postavlja se pitanje jesmo li zaista dotakli dno, gdje smo to i kuda idemo, šta se to desilo sa našom omladinom i našim starima i ima li uopšte narod, koji je spreman dopustiti da se to dešava, pravo na budućnost…
MILE V. VASILjEVIĆ
1 thought on “CIJENA DOSTOJANSTVA-100 KM”
Istina do zadnjeg slova