Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju Svetog Alimpija Stolpnika, velikog pravoslavnog svetitelja. Prema pripovjedanju ovaj svetac je strogim postom i trpljenjem raznih nedaća i iskušenja skoro sve pustinjake prevazišao.
Sveti Alimpije Stolpnik je hrišćanski asketa iz 7. vijeka. Rođen je oko 522. godine u pobožnoj porodici u Andrijanapolju u Paflagoniji i još kao mali je bio predat na službu Bogu, služivši kao đakon andrijanapoljskog episkopa Teodora, koji ga je i naučio Svetom pismu. Iako je bio voljen od svih, uvijek je tražio načina da bude sam.
Alimpije je želio da živi u molitvi i usamljeništvu pa se povukao na jedno grčko groblje pored Paflagonije, od kojeg su ljudi bježali zbog demonskih priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), i na njemu na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života (prema hrišćanskom predanju oko 53 godine). Zbog toga je nazvan stolpnikom. Ni podsmjeh ljudi, ni iskušenja nisu ga mogli odatle pomjeriti.
Najzad, posle nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeljenja. Oko njegovog stuba podignuta su dva manastira, jedan muški i jedan ženski.
U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra, a on je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju. Po predanju, Alimpije je živio 120 godina i upokojio se 640. godine u vrijeme cara Iraklija. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kotlomuškom manastiru u Svetoj gori. Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika. Poštovan je i u katoličkoj i u pravoslavnoj crkvi.
