Međunarodni dan materinjeg jezika obilježava se 21. februara. UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog države Bangladeša proglasio taj dan Međunarodnim danom maternjega jezika, nakon čega ovaj dan u kalendaru međunarodnih praznika postaje prihvaćen od 2000. godine.
Maternji jezik je prvi jezik naučen u ranom djetinjstvu izvan formalne nastave. Korijeni tog prvog jezika sa svojom strukturom glasova i gramatike su tako duboki, da je njegovo govorenje automatizirano.
Nakon puberteta ni jednim drugim jezikom se ne može tako dobro vladati. Zato se smatra da se sa učenjem nekog stranog jezika treba početi još u djetinjstvu, da bi vladanje i nekim drugim jezikom bilo na nivou maternjeg. Odlučujuću ulogu u procesu učenja maternjeg jezika ima sredina u kojoj se dijete kreće. Tako će ono u istom obimu savladati preovlađujući jezik kao i prethodne generacije, ako ne postoji neka posebna jezička slabost.
Svake dvije sedmice u svijetu se ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, svoje pismo, da se njeguje u školama, medijima.
Najviše su ugroženi jezici sa malim brojem govornika od nekoliko stotina ili desetina, i jezici koji pripadaju malim zajednicama koje nisu civilizovane sa stanovišta zapadnih standarda i nemaju institucije, smatraju lingvisti.
Prema procjeni stručnjaka, nije baš realno da će se na cijelom svijetu govoriti jedan jezik, ali isto tako smatraju i da bi trebalo da obratimo više pažnju na održavanje kulture jezika i pismenosti, u čemu škola ima veliku ulogu koja bi trebalo da bude i značajnija.
/BUKA/
