Srpska provoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju veliki dan i slave velikog sveca – Svetog Vasilija Ostroškog. Ime sveca i čudotvorca je daleko poznato i izvan Srpske pravoslavne crkve, a njegova bezbrojna čuda prepričavaju se širom svijeta.
Vasilije Ostroški rođen je 28. decembra 1610. godine,u selu Mrkonjić, Popovo Polje, u današnjoj Hercegovini. Roditelji su mu na krštenju dali ime Stojan. Od djetinjstva je bio ispunjen ljubavlju prema crkvi. Radi školovanja roditelji su ga odveli u manastir Zavalu, gdje se učio mudrostima Svetog pisma i svetih otaca. Kada je odrastao, put ga vodi u manastir Tvrdoš, gdje je i primio monaški čin i ime Vasilije. Kratko nakon zamonašenja Vasilije je stekao đakonski i sveštenički čin.
Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog. U toku monaškog života putovao je u Carsku Rusiju i na Svetu Goru i sa sobom je donosio bogate crkvene darove, svete odežde, crkvene knjige i nešto novca za svoj narod. Upokojio se u Gospodu 1671. godine, a njegove čudotvorne mošti čuvaju se do današnjeg dana.
Ostroška isposnica, gdje počivaju njegove svete mošti, i danas je mjesto iscjeljenja na kojem se vjernici mole, znajući da će se domovima vratiti zdravog tijela i duha.
Preko stotinu čuda zabilježili su ostroški monasi samo u posljednje vrijeme i ona se čuvaju u rukopisnoj zbirci manastira Ostroga, a neka su i objavljena:
-U februaru 1942. godine, za vrijeme bombardovanja manastira Ostroga, jedna granata iz brdskog topa njemačkog udari u kameni zid iznad Gornjeg manastira, razbi vrata na crkvici Časnog Krsta, ali, za čudo, tom prilikom ne eksplodira. Granata se od pada razbila na dvoje, upaljač je pao na jednu, a barutno punjenje na drugu stranu crkvenog kamenog poda.
Stručnim ispitivanjem kasnije utvrđeno je da je granata bila sasvim ispravna i kao takva trebala je da eksplodira. Očigledno je svima da Svetitelj to nije dopustio, jer bi time bila nanijeta velika šteta svetoj crkvi i njegovoj isposnici. Ova granata se i danas čuva cijela u Gornjem manastiru.
-Jedan zanatlija iz okoline Nikšića bješe se teško razbolio. Ljekari na pregledu ustanoviše da je paraliza u punom stadijumu. Od toga nije bilo lijeka. Čovjek se bio sav sklupčao. Rodbina ga savjetovaše da pođe u Ostrog Svetom Vasiliju, ali je on to odmah odbio, jer bješe ateista, nevjernik. Poslije izvjesnog vremena, javi mu se Sveti Vasilije u snu i pozva ga da dođe k njemu u Ostrog pa će ga on iscijeliti. Pošto dugo porazmisli, ovaj čovjek najzad odluči, i pristade da ga ponesu u manastir. Došavši u manastir on se ispovijedi i onu noć prenoći pod kivotom Svetiteljevim, gdje su mu čitali molitve. Poslije kraćeg vremena sasvim je ozdravio, i iz zahvalnosti prema Svetom Vasiliju svome najstarijem sinu dao je ime Vasilije.
-Radomir Pantović iz sela Gradca, 13. jula 1961. godine, u Gornjem manastiru, ispriča ovakav svoj slučaj:
– Godine 1929. bio sam teško obolio. Usljed te bolesti izgubio sam i moć govora. Svi napori da se izliječim i da mi se govor povrati, bili su uzaludni. Tada se moj otac riješi da me vodi u Ostrog. Uz veliki trud moga oca i uz moje nevolje, stigli smo u Gornji manastir, gdje smo pristupili Svecu. Tu mi je kaluđer čitao molitvu. Poslije molitve ostao sam da malo zaspim u crkvi. Legao sam i zaspao. Kada sam se probudio, bio sam potpuno zdrav. Ništa nisam osjećao da me boli i, na moju veliku radost, mogao sam da govorim. Ne malo bili su iznenađeni kaluđer i moj otac, i drugi koji su tu bili prisutni. Poslije toga, svi zajednički zablagodarismo Bogu i Svetom Vasiliju, koji mi podari iscjeljenje. Sa svojim ocem, vratih se kući zdrav i veseo. Sljedeće godine došao sam da se zahvalim Svetitelju, što i sada, poslije deset godina, činim, i činiću dok sam god u životu i budem u mogućnosti. Dolaziću u Ostrog, na poklonjenje i zahvalnost velikom čudotvorcu, Svetom Vasiliju.
-Ćerka jedne starije gospođe Grkinje iz Niša bila je teško oboljela na plućima. Ljekarske intervencije počele su dosta kasno. Jedne večeri, dok je žalosna majka sjedila kraj teško bolesne ćerke koja je izdisala pod visokom temperaturom, od umora pade u kratkotrajan san.
U snu joj se javi Sveti Vasilije Ostroški i reče joj da ne plače, jer će on iscijeliti njenu ćerku. I zaista, ujutro je bolesnici bilo naglo lakše.
Poslije novog pregleda, ljekari su na opšte čuđenje ustanovili da je bolesnica potpuno ozdravila. Majka Grkinja dobro je upamtila lik koji joj se javio u snu, i kada je zatim u crkvi vidjela ikonu Svetog Vasilija Ostroškog, prepoznala je da je to bio on. Ona i ćerka odale su duboku zahvalnost velikom Ostroškom Čudotvorcu…
