Nedugo poslije stupili su u vezu na daljinu, a viđali su se svaka tri ili četiri mjeseca. Kako je vrijeme odmicalo njihova ljubav je bila sve jača te je sasvim prirodnim slijedom dvije godine nakon upoznavanja došlo do vjenčanja u Dubaiju gdje su zvanično počeli koračati istim životnim putem.
Za razliku od Adnana, Ingrid je morala napraviti znatno veći korak koji je podrazumijevao preseljenje u Bosnu i Hercegovinu, odnosno njegovo rodno mjesto Miričina nadomak Gračanice. Strah od nove sredine i uklapanja u drugačiju kulturu, zatim predrasude i jezička barijera sa ostatkom stanovništva bili su prisutni kod ove Filipinke, međutim ljubav prema izabraniku ipak je bila jača od svega, a na kraju je i pobijedila.
“Moj dolazak u Bosnu i Hercegovinu nije predstavljao nimalo jednostavnu odluku zbog kulturoloških razlika. Za ovu zemlju sam čula ranije kroz film sa ratnom tematikom, a roditelji su me upravo zbog toga pitali da li sam zaista sigurna da se želim odseliti. Ali, bila sam spremna na to jer Adnana volim”, priča Ingrid na početku razgovora za Klix.ba.
Prvi susret sa snijegom
Dolazak u Bosnu i Hercegovinu donio joj je i prvi susret sa snijegom, ali i simpatičan pristup granične policajke koja je začuđeno pogledala i kroz smijeh pitala zapravo šta će ona da radi u ovoj zemlji.
“Filipinci vole hladnije vrijeme, iako rijetki imaju priliku u tome uživati. Jednostavno, mogu reći da smo svi ludi za snijegom i svako od nas bude sretan pri jednom takvom trenutku”, ističe Ingrid.
Prije vjenčanja Adnan je samo jednom boravio na Filipinima gdje je upoznao porodicu svoje buduće supruge, ali se i susreo sa tamošnjim načinom života, za koji nam kaže da je drastično drugačiji u odnosu na onaj u našoj zemlji.
“Deset dana mi je trebalo da se naviknem na boravak na Filipinima, prvenstveno zbog klimatskih uslova, ali i kulturološkog šoka koji sam doživio. Tamo je izuzetno vruće sa velikom koncentracijom vlažnosti zraka, mnogo ljudi je na ulicama, a svojim ponašanjem pokazuju da su navikli na različitosti u nacionalnostima i rasama. Čudno mi je bilo kako mi se drugi obraćaju na način da me uzdižu iznad sebe. Samim tim što sam druge rase, otvorili su mi neka vrata koja bi mi inače bila zatvorena da smo isti. Za razliku od nas, veoma poštuju drugog i drugačijeg i sasvim sigurno da se Ingrid nije bilo jednostavno navići na bh. okruženje”, ističe Adnan.
“Prvo pitanje koje sam dobio, bilo je zašto se nisi oženio ovdje? Ali, ja sam bio i previše tvrdoglav, a uz to sam Ingrid mnogo i volio da bih donio neku drugačiju odluku. Mi imamo različite karaktere, ali mi odgovaraju neke njene crte iz svega toga. Po meni, to je to. Sasvim suludo je tražiti osobu koja je ista kao vi, a kroz našu dosadašnju nadogradnju postali smo bolje verzije sebe”, kaže Adnan.
Ingrid se i danas, sedam godina nakon dolaska u našu zemlju, nalazi u procesu adaptacije na okruženje, a prisjećajući se prvih trenutaka, kaže nam da su joj posebno bilo zanimljive posjete Adnanove rodbine.
“Svi su željeli odmah doći, donosili su poklone, a mene je to činilo sretnom i uvidjela sam da je to vaš običaj koji se uzvraća i našom posjetom njima. Sličnosti između bosanske i filipinske kulture su u tome da pravite najbolju hranu kada vam gosti dolaze, ali je način serviranja drugačiji. Tamo sami sebi uzimate onoliko koliko vam je potrebno, dok ovdje gostima vi servirate. Također, ovdje ispijanje kafe predstavlja kult, dok na Filipinima ona nije obavezna”, pojašnjava naša sagovornica.
“Ne volim slatko, niti pijem kafu, ali vi to obožavate, posebno moj suprug koji uživa u čokoladi. Također obožavate hurmašice i baklavu koju još uvijek nisam pripremala jer je za to zadužena moja svekrva koju sam posmatrala tokom obavljanja tog posla”, navodi Ingrid, koja obožava jesti ćevape, janjetinu te lepinu sa nadjevom od istopljenog sira i kajmaka.
U kući Oštrakovića i kuhinja se razlikuje od one u komšiluku. Ingrid nastoji kombinirati azijske, američke i bosanske namirnice koje u konačnici dovode do jedinstvenog ukusa, ali i mirisa jela, koje često voli obogatiti sa soja sosom.
“Babo (Adnanov otac, op.a.) obožava jesti sve što ja pripremim, dok mama (Adnanova mama, op.a.) uživa u konzumiranju mojih kolača i ostalih slastica. Ali, na njima se vidi neobičnost svaki put kada pripremim nešto novo. Prvo ‘prelome’ pa tek onda počnu konzumirati, ali na kraju budu zadovoljni”, dodaje Ingrid na čiji račun za kulinarska umijeća i Adnan daje izuzetno pozitivne ocjene.
S obzirom na to da sve namirnice ne može kupiti u našim prodavnicama, azijsko povrće i voće uzgaja u bašti i plasteniku koje sama obrađuje.
“Uzgajam gorku dinju, kineski kupus, duge mahune, rebrasti krastavac, čajote (vrsta meksičnog krastavca), slatki krompir i slično. Od bosanskih jela obožavam praviti gulaš i grah, ali još uvijek nisam pripremala sarmu. Burek sam također pokušala pripremiti, ali tijesto mi nije bilo najbolje. Zbog toga mi je svekrva rekla da moram mnogo vježbati jer nisam dobra žena ako ne znam napraviti dobar burek”, navodi Ingrid kroz smijeh, a za nas je pripremila filipinsku voćnu salatu.
Život uz predrasude
Ova priča ima i drugu stranu medalje, s obzirom na to da u zajedničkom životu naših sagovornika nije sve išlo zvjezdanim stazama. Naime, veliki teret predrasuda na svojim leđima su nosili, ali nažalost nose i danas.
“Dosad smo se susretali sa predrasudama zbog toga što smo različite vjere, ali i zbog toga što sam sa Filipina. Tamnije sam puti i ljudi me drugačije gledaju i još uvijek se navikavam na sve to. Također, zbog fizionomije lica često misle da sam Kineskinja”, navodi Ingrid, dok se Adnan nadovezuje da predrasude dolaze uglavnom od mlađih osoba.
“Svi oni koji su boravili izvan BiH i susretali su se sa drugačijim rasama, pripadnicima ostalih nacionalnosti i slično, posmatraju nas sasvim normalno. Zli komentari dolaze od onih drugih koji nisu imali priliku boraviti u nekim drugim sredinama, a posebno sada u vremenu u kojem se koronavirus predstavlja kao kinesko patentirano čudo”, dodaje Adnan koji sa Ingrid ima i dvije kćerke, odnosno Leilu i Stellu.
Ljepote života koje ima u Bosni i Hercegovini Ingrid također prikazuje i široj javnosti putem svog YouTube kanala i Facebook stranice. Tamo je moguće vidjeti našu sagovornicu kako kuha, čisti, pegla, obrađuje zemlju, sadi povrće, cijepa drva, ali i uživa u praznicima skupa sa porodicom u toplini doma.
“Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, ima lijepu klimu, mnogo turističkih, ali i ostalih destinacija koje svakako treba posjetiti. Zbog diskriminacije sa kojom sam se susrela, moj pogled na ljude je podijeljen, ali mogu reći općenito da su druželjubivi i susretljivi. Filipinci koji bi došli ovdje sigurno bi imali priliku vidjeti nesvakidašnju ljepotu, iako nema more i pijeska na plaži”, opisuje Ingrid, koja na kraju kaže da u našoj zemlji vodi veoma lijep život koji je čini sretnom.
Mnogi građani odlučuju se za odlazak iz naše zemlje, a među njima bi se mogli naći i Ingrid i Adnan. Kako nam kažu, na taj korak bi ih mogle natjerati jedino birokratske bh. procedure zbog kojih ova Filipinka još uvijek nije mogla dobiti naše državljanstvo.
U Bosni i Hercegovini ona trenutno ima boravišnu dozvolu koju kontinuirano produžava svake tri godine, zbog čega joj je otežano putovanje izvan granica naše zemlje. Odlazak u drugu zemlju olakšao bi joj i pronalazak zaposlenja što bi znatno olakšalo njihov život.
