Ruski vojnici su često u džepovima nosili orahe, koje bi im majke i sestre dale za sreću kad su polazili u rat. Oni koji su poginuli, često su bivali sahranjeni u svojim uniformama. Iz grobova ovih ruskih vojnika, iz njihovih džepova, iznikli su kavkaski orasi kojih prije toga nije bilo u Srbiji.
Kada su oktobra 1944. sovjetski vojnici i jugoslovenski partizani započeli operaciju oslobođenja Beograda, danima su vodili teške borbe protiv njemačkih okupatora oko Avale. Za zbrinjavanje ranjenika, Crvena armija je u Belom Potoku oformila privremenu bolnicu. Vojnici koji nisu preživjeli pokopavani su unaokolo sa svim svojim stvarima – izuzev oružja, ako se još moglo koristiti. Među njima je bilo boraca iz svih dijelova SSSR-a, pa i sa Kavkaza. Zavičajni običaj kavkaskih ratnika bio je da pred odlazak u boj ponesu plodove tamošnjeg oraha, da ih u tuđini sjećaju na rodni kraj. S njima su i sahranjivani. Tako je iz krvavog šinjela jednog od njih počeo da tinja novi život.
U jednom dvorištu pod Avalom duže od sedam decenija rađa kavkaski orah, svojevrsni prirodni spomenik vojnicima Crvene armije poginulim u Drugom svjetskom ratu.
/CENTRAL NEWS/
