Bojan Džilit, profesor razredne nastave u Osnovnoj školi „Srbija” u Palama, dobitnik je prestižne Svetosavske nagrade u oblasti vaspitanja i obrazovanja koje dodjeljuje Ministarstvo prosvjete i kulture RS.
Poštovani profesore,
Dobitnik ste Svetosavske nagrade u oblasti vaspitanja i obrazovanja koje dodjeljuje
Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Šta za Vas predstavlja pomenuta nagrada i jeste li očekivali istu?
Dobiti jednu nagradu posvećenu prvom srpskom prosvetitelju i arhiepiskopu je zaista
velika čast i zadovoljstvo. Iskreno nije da nisam očekivao, do sada sam dobio dvije
nagrade u oblasti obrazovanja i vaspitanja prva nagrada mi je uručena od strane
Univerziteta „Hercegovina“ u Mostaru nagrada „Mandić-Filipović-Muratbegović“ koja se
dodjeljuje radnicima osnovnog obrazovanja za značajna ostvarenja u prosvjetnoj djelatnosti
iz područja osnovnoškolskog vaspitanja. Druga nagrada mi je dodijeljena od Obrazovnog
centra za demokratiju i ljudska prava Civitas za najedukativnijeg nastavnika koji izvodi
nastavu građanskog prava u sklopu odjeljenske zajednice. Ipak Svetosavska nagrada je po
mnogo čemu posebna, a kao što i vidite treća je po redu i kao takva ima određenu
simbiliku trojstva, kako u našem narodu, tako i u Pravoslavlju i samom Svetosavlju.
-Koliko dugo radite kao prosvjetni radnik i koji su to Vaši postignuti rezultati tokom
školovanja sa djecom?
U prosvjeti sam već šesnaest godina, posao sa djecim sam uvijek obavljao sa velikom dozom
entuzijazma, a najveći razultati su mi kada učenike vidim srećne i zadovoljne u školi, kada se
raduju novom školskom danu. Uspjeh jednog prosvjetnog radnika vidim u tome koliko ga vole
djeca i zaista mislim da sam to za ovih šesnaest godina uspio da ostvarim, a nadam se da će
tako biti i u budućnosti.
Vodite li neke sekcije, vannastavne aktivnosti.
U sklopu četerdeset časovne norme izvodim sportske sekcije fudbala i rukometa. Svake
godine sa djecom učestvujem na memorijalnom turniru „Petar Pandurević“ koji se
realizuje na Staroj stanici u Palama ,to mi je ove godine i pomoglo prilikom dobijanja
Svetosavske nagrade.
– Šta je cilj obrazovnog procesa ili na čemu se danas vaspitanje zasniva. Tokom izvođenja
nastave, šta učite djecu, za šta se zalažete?
Moj subjektivni doživljaj samog cilja obrazovnog procesa jeste osposobljavanje djece da
uče, razvijanje kod učenika kritičkog mišljenja i zaključivanja, a prije svega
unapređivanja moralnih i tradicionalnih vrijednosti.
– Da li je teško biti prosvjetni radnik u današnjem vremenu uz napredovanje tehnologije,
gdje djeca sve više koriste mobilne telefone, zatim virus korona…?
Biti prosvjetni radnik u današnjem vremeno je zaista izazov, mnogi spoljašni faktori
utiču na rad prosvjetnog radnika, a kao što ste naveli i savremena tehnologija ima veliki udio
u samom našem radu. Lično se vodim mišlju da se nismo rodili sa tehnologijom već sa
prirodom i da očuvnjem onoga što nam je priroda podarila možemo sa se izborimo sa svim
spoljašnjim faktorima i da izume savremene nauke i tehnologije uz pravilno vođenje možemo
samo iskoristiti za rad i učenje. Virus korona je jednim dijelom uticao na sam nastavni
proces, ali vrijeme je pokazalo da su djeca mnogo jača od istog.
– Kako djecu podstaći da uče, čitaju, a da manje koriste telefone?
Odrasli utiču na samo dječije ponašanje. Mi smo ogledalo njihovog djelovanja. Jedino
ličnim primjerom možemo djecu podstaći da se odvoje od mobilnog telefona. Ako
dijete u porodici i školi vidi da roditelji i učitelji umjesto knjiga koriste telefone
ono sigurno neće posegnuti za knjigom.
– Koliko je baš osnovno obrazovanje bitno za dalji napredak, usavršavanje , sa Vašeg
aspekta kao psihologa, jer osim što ste prosvjetni radnik završili ste i studij psihologije?
Etimološki možemo da zaključimo da je osnovno obrazovanje osnov za dalji napredak usvakom razvoju čovjekovog bića. Moje izučavanje psihologije kao nauke mi je u velikoj mjeri
pomoglo da jasnije sagledam sam sistem obrazovanja koji je sastavljen iz mnoštvo elemenata
koji čine jednu kompleksnu cjelinu, a saznanja psihologije u velikoj mjeri učvršćuju samu vezu
između tih elemenata.
– Možete li da uporedite današnje osnovnoškolsko obrazovanje sa vremenom kada ste Vi
bili osnovac?
Kada retrospektivno pogledam mogu reći da je moje osnovno obrazovanje bilio dosta
turbulentno, počelo je pred sami rat, trajalo tokom cijelog građanskog rata od 1992 do
1995 i završeno u poslijeratnim godinama. Bez obzira na cjelokupnu situaciju ti ljudi
su u našim glavama bili hodajuće enciklopedije, posmatrali smo ih sa velikom dozom
poštovanja, a mogu zasigurno reći i strahopoštovanja. Danas je to malo drugaije, danas
učenici nastavnike ili poštuju ili ne poštuju, tanije kako to oni znaju reći ili te vole
ili ne vole.
– Za kraj razgovora možete li ukratko reći Vaš lični stav o Vama kao prosvjetnom
radniku?
Teško je govoriti o sebi i dati objektivan sud. Kada čovjek govori o sebi uvijek će
govoriti sa jednom dozom subjektivnosti. Jedino što mogu reći za sebe da sam
Hristoliliki potomak Svetog Save koji je jedan dio svog života odlučio da provede kao učitelj i prosvetitelj.
/CENTRAL NEWS/
