Šifra Crno-sunovrat kulture

Ljudski nagon i ambicija da uvijek strijemi ka najboljem i ka savršenstvu je nešto čime se ne možemo pohvaliti u 21. vijeku, i u ovom trenutku našeg postojanja,bar u ovom vilajetu zvanom Balkan, to nikada nije bilo jasnije.Jedino u čemu smo kolektivno,kao nacije nastavili da budemo dobri je snižavanje životnog,kulturnog ,umjetničkog i socijalnog standarda.Krivca za to tražimo na mnogo mjesta,iz razloga što ne smijemo javno sebi da priznamo da smo zakazali mi i oni koje smo izabrali da odlučuju za nas.Lakše je i dalje kliziti u ambis nasmiješen,nego priznati da nešto nije u redu.

Kao neko ko se bavi umjetnošću,pa makar i amaterski,smatram da sam donekle relevantan da govorim o kulturi i umjetnosti,bar u ovim našim krajevima.Nerado priznajem da svaki dan sve više obaram glavu i savijam leđa jer me sram onoga što postajemo kulturno.Ova opaska se ne odnosi samo na nadolazeće generacije koje su najsvježiji odraz našeg neznanja i nemoći,već i na stariju populaciju, u koju smo se uzdali  da napravi temelje za kulturno oplemenjivanje onih koji dolaze.Kratko i jasno,nisu uspjeli.Ne samo da nismo izlili temelje iz kojih treba da nikne kuća naše kulture i obrazovanja,nego smo nekako u magnovenju,pretvorili iskopine tih temelja u  jednu velike raku,u koju lagano sahranjujemo sve one koji se batrgaju i bune protiv ovog beznađa koje nas je snašlo.

Apsurd je da je tekovina naše civilizacije,naših naroda, podvrgnuta ruglu od strane onih koji radije biraju neukost,nepismenost i neotesanost zarad ostvarenja nekih privremenih životnih ciljeva,dok  su neke prave vrijednosti kao što su pozorište,književnost,nauka,obrazovanje i čuvanje tradicije i kulture,stavljene u zapećak.Kao da nije dovoljno što su na tako niskom nivou,često se dešava da ih gore pomenute kreacije novog talasa podvrgavaju podsmijehu,jer nisu učeni boljem.Pozorišta nam zjape prazna,književnost nam je na marginama, pismenost nam se svodi na to da znamo čitati i pisati.Činjenica koja me najviše žalosti je ta da imamo toliki potencijal otjelotvoren u određenom broju mladih ljudi,sposobnih,inteligentnih individua,koje nisu odbacile svoje ideale,želju i volju da nešto promijene,ali su ugušene u startu zbog toga što je ovdje najbitnije da je neko nečiji i da neko ima privremenu korist.

Konkretno,u opštini iz koje ja dolazim,a to su Pale,sav taj nedostatak kulture i višak primitivizma stvara pogrešnu sliku o nama kakvi u suštini jesmo.Kad čovjek stavi prst na čelo i razmisli ,shvati da to šteti svima,šteti kulturnoj slici opštine,turizmu i obrazovanju mladih ovdje ,a to je ono što treba pod hitno promijeniti.Ne postoji dovoljno ulaganja u te sadržaje,kulturni radnici i umjetnici su u rangu prosjaka koji moraju da idu i moljakaju za sredstva da bi napravili nešto,što će koristiti svima,ali za to nikad nema razumijevanja,bar ne dovoljno.Niko ne kaže da  ne treba ulagati u djelatnosti koje donose rast standarda i bolje finansijske uslove za građane,ali pri dijeljenju tog kolača, umjetnost i kultura su osuđeni na mrvice,

Najveću krivicu  snose oni koji nam vedre i oblače ovim našim šizofrenim nebom,jer ostavljaju naciju intelektualno obogaljenih.Nejasno je na koji način oni smatraju da treba da budemo kulturni reprezenti svojih gradova i država,ako nemamo osnovna sredstva za rad.Ako želite plejadu uspješnih glumaca,muzičara,književnika ,naučnika ,onda nije dovoljno da im vjetar u leđa dajete lepezom.Potreban je monsunski vjetar da bi pokrenuo promjene i pokazao već jednom svu raskoš talenta koji ljudi sa ovih prostora posjeduju.Potrebna su nova kulturna jezgra,nove organizacije,kulturni klubovi,koji bi mogli ljudima da približe ono po čemu smo nekad bili poznati.Od stare slave se ne živi, ljudi i vrijeme prolaze,i ako ne učinimo nešto ,onda možda nikad nećemo imati priliku da vidimo,čujemo,čitamo jednog Nebojšu Glogovca, Iva Andrića ili Stefana Milenkovića.Ne znam za vas ,ali ja na taj gubitak nisam spreman.

VELjKO ĐOKOVIĆ