ŽENEVA – Organizovani kriminal i pranje novca su u BiH, Srbiji i Crnoj Gori koncentrisani u oblastima u kojima postoje slabe državne institucije, a godišnje se opere novca u vrijednosti između dva i pet odsto bruto domaćeg proizvoda, navedeno je u najnovijoj studiji Globalne inicijative sa sjedištem u Švajcarskoj.
U studiji, koju su podržali Njemačka agencija za razvoj GIZ i norveško Ministarstvo spoljnih poslova, naglašeno je da su banke ključna mjesta za pranje novca, posebno zato jer je, kako su istakli, omogućeno da se gotovina može lako transferisati preko granica. Naglašavaju i da su bankovne pozajmice i garancije na zajmove čest metod koji se koristi za prikrivanje traga novca.
“U BiH lokalna često fiktivna preduzeća pozajmljuju novac iz inostranstva, najčešće preko kompanija u Persijskom zalivu, jer tamo lokalne vlasti rijetko mogu ustanoviti porijeklo novca. Te kompanije onda novac u vidu zajmova investiraju u nekretnine, nove kompanije ili opremu. MONEYWALL procjenjuje da se ova metoda koristi u sve tri zemlje tako da novac ‘šeta’ između kompanija kojima je isti vlasnik, kao i fantomskih firmi, kako bi se novac legalizovao”, naglašeno je.
Ključna mjera protiv ovakve prakse je, kako su naglasili, transparentnost registara privatnih i pravnih lica, što bi vlastima pomoglo da uđu u trag vlasništva i ograničilo prisustvo anonimnih kompanija. Korupcija je, kako ističu, ključna ranjivost u sve tri zemlje, a u izvještaju se posebno govori o korupciji koja nastaje kao rezultat slanja finansijske dobiti u inostranstvo.
“U BiH smo otkrili da se veliki dio javnog novca kanališe kroz nevladine organizacije i organizacije civilnog društva koje se zasnivaju na političkom favorizovanju”, istakli su oni. Kao primjer navode distrikt Brčko, za koji kažu da predstavlja mikrokosmos sličnih aktivnosti na nivou cijele BiH.
“Na osnovu razgovora koje smo vodili, postoje brojni primjeri spona političkih partija i korumpiranog finansiranja nevladinih organizacija. Na primjer, u 2018. od dva miliona planiranih za dodjeljivanje nevladinim organizacijama jedan zvaničnik je dodijelio jednoj drugoj fiktivnoj organizaciji 325.000 evra”, istakli su oni.
Prema navodima koje su dobili od bivšeg službenika za suzbijanje finansijskog kriminala u BiH, u izvještaju je definisano sedam načina na koje se izbjegava plaćanje poreza. To su, kako naglašavaju, preferiranje transakcija u gotovom novcu, široko rasprostranjeno izbjegavanje carinskih registracija, deklarisanje visokih poreskih stopa u isplatama plata i doprinosa, a istovremeno smanjenje stopa na ugovore sa zaposlenicima, državno tolerisanje sive ekonomije, neadekvatni kapaciteti inspekcijskih organa i drugih službi, komplikovani i neadekvatni poreski sistem s čestim promjenama regulative, kao i netačno deklarisanje vrijednosti robe.
Što se tiče sive ekonomije, citiraju podatke Međunarodne organizacije za rad koja tvrdi da je više od 18,7 odsto svih radnika u Srbiji, i čak 30 odsto radnika u BiH zaposleno u sivoj zoni.
“Svi oni svoja primanja i zarade dobijaju u gotovini”, naglašeno je u izvještaju.
Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik portala Kapital, koji prati finansijske tokove, kaže da je veliki problem i generator pranja novca i svih ovih oblika koruptivnog djelovanja činjenica da u BiH postoje slabe institucije koje ne rade na suzbijanju ovih aktivnosti.
“Kod pranja novca nije samo problem što je to ozbiljno krivično djelo jer se novac ubacuje u legalne tokove, već i to što je ogromna količina gotovog novca, po čemu je BiH u samom vrhu na zapadnom Balkanu, u opticaju, a na taj način se može prikriti tok novca, što je onda pogodno za koruptivne aktivnosti”, kaže Vukelić.
/NEZAVISNE/
