Jedna od najljepših ljubavnih priča u istoriji vezuje se za ruskog pjesnika Vladimira Majakovskog i Tatjanu Jakovljevu, koja se desila u Parizu. Ne mogavši da ostvari nikakav kontakt s njom, Majakovski je ipak našao način da bude dio njenog života. Sav honorar od nastupa u Parizu, pjesnik je uplatio na račun jedne pariske cvjećare, zahtijevajući samo jedno: Na adresu Tatjane Jakovljeve, nekoliko puta sedmično isporučiti buket najljepšeg cvijeća (ljubičica, hrizantema, orhideja ili crnih ruža).
„Urkos svemu, jednom ću te dobiti – samu ili zajedno sa Parizom“
Izdvojeni stihovi potekli su iz pera Majakovskog. Posvećeni su jednoj dami, ruskoj emigrantkinji, koja je ostala imuna na svu ljubav i pažnju, ne hajući za pjesnikova osjećanja i ne pridajući im značaj.
U suštini ona nije shvatala nijednu njegovu riječ– čak ni u stvarnom životu. Bijesan, bezrezervan, živeći zadnjim dahom, on ju je uplašilo svojom neobuzdanom strašću. Nije je dirnula ni njegova pasja odanost, nije je facinirala ni njegova slava. Njeno srce je ostalo netaknuto. I Majakovski se vratio sam u Moskvu.
Od ove munjevite i neodržive ljubavi njemu je ostala tajna tuga, a nama čudesna pjesma “Pismo Tatjani Jakovljevoj” sa riječima: ” Uprkos svemu jednom ću te dobiti – samu ili zajedno sa Parizom!”
Njoj je ostalo cvijeće. Sav honorar od nastupa, u Parizu, Vladimir Majakovski je stavio u banku na račun poznate pariske cvijetne firme pod jedinim uslovom- da nekoliko puta nedjeljno isporučuju Tatjani Jakovljevoj buket najljepšeg i najneobičnijeg cvijeća, i od tada, bez obzira na vremenske prilike i godišnje doba, iz godine u godinu na vratima Tatjane Jakovljeve kucao je isporučilac sa buketima uz jednu istu frazu: “Od Majakovskog.”.
Majakovski je umro ‘30-e godine, a naviklu na pažnju, Tatjanu je iznenadila vijest o pjesnikovoj smrti. Nije ni slutila da će joj cvijeće i dalje stizati.
U godinama nakon smrti Vladimira Majakovskog, poštari su se smjenjivali pred vratima Tatjaninog stana, ali je poruka ostajala ista: „Od Majakovskog“.
Bili su to, zaista, buketi ljubavi, ljubavi na koju se Tatjana navikla, prihvatila je, ali i preživjela od nje. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, zahvaljujući prodaji cvijeća u Parizu, Tatjana je imala koliko– toliko pristojan život. Život koji joj je omogućila njegova ljubav.
Vladimir Majakovski je najistaknutija pjesnička ličnost ruskog futurizma i prvih godina revolucije i sovjetske vlasti. Bio je osoben kao ličnost, kao pojava, kao pesnik. Od početka je bio buntovne i dinamične prirode, otvoren u nastupima i raspravama, čovjek protesta i dinamičnog shvatanja života. Kao pjesnik bio je inovator, uveo je u poeziju leksiku ulice, ekstatičan ton, eksplozivan jezik i neobičan rječnik.
