Ko je bio Sergej Jesenjin? U svojim očima, pjesnik sela. U očima svijeta, pjesnik nad pjesnicima.
Rođen je 1895. godine u selu Konstantinovu, nedaleko od Rjazanja. Sa nepunih devet godina ostavio je svoj prvi pisani trag, a izrastao u jednog od najvećih pjesnika svih vremena. Napustio je svijet sa svega 30 godina, ali su tri decenije bile sasvim dovoljne da zanavijek ispiše najblistavije stihove u istoriji poezije. Istina je da Jesenjinovu poeziju zaista nisu krojile samo boje djetinjstva provedenog na selu. U noćima pijanstva i osame Jesenjin je uvijek imao riječi za ljubav.
Ovo je priča o njemu, čovjeku koji je svoje srce ostavio na papiru, pred smrt pišući sopstvenom krvlju, i ženama koje su ga pratile još od njegove rane mladosti. Zanesen njihovim duhom i ljepotom, napisao im je svoje najljepše ljubavne pjesme, a strašne sudbine pojedinih žena tragične su stranice i njegove biografije.
Najprije je, kao devetnaestogodišnjak, bio u građanskom braku sa Anom Izrjadnovom, koju je upoznao u moskovskoj štampariji “Sitina” u kojoj su oboje radili, i sa kojoj je dobio sina Georgija, ili Jurija- kako su ga svi zvali. Jurij je u namještenom procesu, kao “narodni izdajnik i terorista”, strijeljan 1937. godine za vrijeme Staljinovih čistki. Imao je samo 22 godine.
Ime Zinaide Rajh veoma rijetko se sreće u Jesenjinovim rukopisima i u knjigama o njemu , i pored toga što je sa njom bio najduže u braku i imao dvoje djece. Vjenčali su se iznenada,a rastali nakon nekoliko godina. Zinaidina tragična smrt za vrijeme najvećih Staljinovih čistki, kada je mučena i ubijena, najviše je uticalo na to da njeno ime bude prećutkivano.
Ljubavna priča Jesenjina i balerine Isidore Dankan, koja je bila starija 18 godina i čiji je život bio ispunjen brojnim ljubavnim avanturama, kao uostalom i Jesenjinov, prepričava se decenijama. Dva moćna duha poezije, igre i muzike, koliko slična, toliko i različita, dali su jedno drugome mnogo , a još više oduzeli. Maksim Gorki je bio među onim Jesenjinovim prijateljima koji nisu blagonaklono gledali na njihovu vezu. U svojim “Sjećanjima” Gorki piše: “Bila je savršeno oličenje svega onoga što njemu nije potrebno”.
Galina Benislavskaja– žena čije se ime najviše spominje u danima pjesnikove usamljenosti i umora. U mnogim pismima upućenim njoj, pjesnik se ispovijedao o svom životu, pjesništvu, nedaćama i radostima. Bila mu je lijek za dušu poslije burnih dana provedenih sa Isidorom. Imala je punomoć za sve njegove književne poslove u Moskvi . Rastanak sa Jesenjinom teško je podnijela, doživjevši nervni slom nakon saznanja o njegovoj smrti. Godinu dana nakon njegove sahrane, izvršila je samoubistvo na grobu čovjeka čiju smrt nije mogla da preboli. Ostavila je i oproštaju poruku: “U tom grobu leži sve moje najdraže”.
Sahranjena je pored Jesenjina.
Posljednja žena u njegovom životu bila je Sonja Tolstoj, unuka Lava Tolstoja. Njihov brak trajao je svega sedam mjeseci. Ubrzo je uvidio da su potpuno različiti ljudi, sa različitim interesovanjima i pogledima na život.
Jesenjinov život bio je buran, skitački, a gotovo uvijek siromaški. Nikada nije imao nikakav imetak, sem ličnog prtljaga: kofere i šta u njih stane. Živio je od sporo isplaćivanih honorara za svoje pjesme. Nije prihvatao ono što se događalo u vrijeme komunizma, niti je bio zadovoljan onim što je revolucija donijela. Sudeći po dokumentima iz tajnih i specijalnih arhiva policije, za koje se saznalo tek sedamdeset godina poslije njegove smrti, prijave doušnika i čekista nisu prestajale do kraja njegovog života. Istraživači vjeruju da se u još uvijek nepristupačnoj policijskoj arhivi krije prava istina o zagonetnoj smrti Sergeja Jesenjina.
