Trivićeva je ponovila da se ovim aktom uređuju zaštita, očuvanje i način korišćenja jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma u Republici Srpskoj kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa, odnosno kulturnog dobra od izuzetnog značaja.
– Prilikom određivanja naziva zakona vodili smo računa da je Ustavom određeno da je “jezik srpskog naroda” jedan od službenih jezika u Srpskoj, da je ćirilica službeno pismo, što znači da se ne može govoriti da je zakon neustavan – rekla je Trivićeva za Glas Srpske.
Ona je istakla da se ne može govoriti o diskriminirajućim mjerama, već o stimulativnim i podsticajnim s ciljem očuvanja i promovisanja kulturnog nasljeđa Srpske.
– Odredbe su usaglašene sa Međunarodnom konvencijom o zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa, koja utvrđuje da svaka država treba da nastoji da obezbijedi mjere koje će povećati svijest i stimulativno djelovati na očuvanje i zaštitu tog nasljeđa – istakla je Trivićeva.
Prema njenim riječima, donošenje ovog zakona je samo prvi korak u procesu zaštite i očuvanja jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma jer se moraju zakonski definisati kao nematerijalno kulturno nasljeđe i radi jačanja elemenata tog pisma kod njegovog uvrštavanja na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa.
/Glas Srpske/